Bismillahi-r-rahmani-r-rahim
prva:
Kajs je ispričao: " Ebu Bekr, r.a., kupio je Bilala, r.a., za pet
oka i tako ga oslobodio. Pa je B i lal, r.a., rekao: 'O Ebu Bekre,
ako si me oslobodio radi Allaha, pa pusti me da radim radi Allaha,
a ako si me oslobodio da bi me uzeo za svog hizrnećara, pa
uzmi me!' Tada je Ebu Bekr, r.a., zaplakao i rekao: 'Oslobodio
sam te radi Allaha, pa idi i radi radi Allaha Uzvišenog!"'
druga:
Ebu Umejje eš - Ša'bani je o tišao do Ebu Sa'lebe,r.a., i
upitao ga: "Ebu Sa'lebe, šta kažeš o ajetu: " vjernici, brinite se o
sebi; ako ste na Pravom putu, neće vam nauditi onaj
ko je zalutao!" El-Maide, 105), pa je rekao: 'Tak mi Allaha
pitao sam o njemu onog ko je obavješten, pitao sam o njemu
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je rekao : ' naređujte dobro i
međusobno spriječavajte zlo , sve dok ne vidiš kako se škrtosti
pokorava, strast slijedi ili ovom svijetu daje prednost i kako
je svak opčinjen svojim mišljenjem. Tada se brini o sebi a
ostavi se svijeta, jer iza vas dolaze dani u kojima će strpljivost
biti poput držanja žeravice. Ko u tim danima bude strpljiv
imat će nagradu koju imaju pedesetorica koja rade djela poput
njegovih djela. Upitao sam: 'Allahov Poslaniče, nagradu pedesetorice
od njih?' , ne nego nagradu pedesetorice od vas !',
odgovorio je Allahov Poslanik, s.a.v.s. /
(SubhanAllah, pa zar ovo nije odlika našeg stanja???)
treća:
Bilal, r.a., ispričao je: "U jednoj vrlo studenoj noći proučio
sam ezan za sabah-namaz, pa niko ne dođe. Opet sam proučio
ezan, ali niko ne dođe, pa me Vjerovjesnik, s.a.v.s., upita: 'Šta
im je?' Rekoh: 'Spriječila ih je studen!' Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
zamoli: 'Moj Allahu, otkloni od njih studen!' ' svjedočim da
sam ih potom vidio kako dolaze na sabah-namaz razhlađujući
se od vrućine', rekao je Bilal, r.a."
četvrta:
Sevban, r.a., prenosi da je jednom jerovjesnik, s.a.v.s.,
prisutne upitao: "Ko će mi garantirati jednu stvar ja ću mu
garantirati Džennet?" Sevban, r.a., je rekao: "Ja ću, o Allahov
Poslaniče!" Poslanik, s.a.v.s., reče: " nemoj ni od koga ništa
tražiti!" Tako se dešavalo da bi Sevbanu, r.a., ispao bič dok bi
Prije mnogo godina, za vrijeme Tabi`ina (generacije poslije Ashaba), Bagdad je bio poznat po Islamu. Ustvari, to je bio glavni grad Islamske Imperije, a zbog velikog broja učenjaka koji su tamo živjeli, bio je i centar Islamskog znanja. Jednog dana, Vladar Rima je u to vrijeme poslao svog izaslanika u Bagdad sa tri izazova za Muslimane. Kada je glasnik stigao na domak grada, on je obavjestio Halifu da ima tri pitanja i da izaziva Muslimane da odgovore na njih.
Halifa je okupio sve učenjake u gradu i Rimski izaslanik se zatim se popeo na visoku platformu i rekao: "Došao sam sa tri pitanja. Ako odgovorite na njih, onda ću vam ostaviti veliku količinu imetka kojeg sam donio od kralja Rima". A što se tiče pitanja, ona su: "Šta je bilo tamo prije Allaha? U kojem smjeru je okrenut Allah? Šta Allah radi u ovom momentu?
Veliki izbor ljudi je šutio. U sredini ovih briljantnih učenjaka i studenata bio je čovjek posmatrač sa njegovim sinom. " O moj babo! Ja ću mu odgovoriti i ušutiti ga!" Rekao je dječak. Dječak je zatražio odobrenje od Halife da mu odgovori što mu je Halifa i odobrio.
Rimljanin se obratio mladom Muslimanu i ponovio njegovo prvo pitanje:
"Šta je bilo tamo prije Allaha?"
Dječak je upitao: "Znaš li da brojiš?"
"Da" reče čovjek.
"Onda broj od 10 pa nadole "Rimljanin je brojao nadole, "10.9.8..." sve dok nije došao do 1 i prestao da broji.
"A šta dođe prije 1" upita dječak.
"Nema ništa prije 1-to je to!" reče čovjek.
"Pa dobro, ako je jasno da poslije matematičkog jedan nema ništa, pa kako da onda očekuješ da ima nešto prije Jedinog koji je Potpuna Istina, Vječan, Oduvjek i Zauvjek?
Sada je čovjek bio iznenađen sa ovim direktnim odgovorom na koji nije mogao da odgovori bilo šta. Zato je upitao: "Onda mi reci, prema kojem pravcu je Allah okrenut?"
"Donesi svijeću i zapali je", reče dječak, "I reci mi prema kojem pravcu je okrenut plamen..?"
"Ali plamen je samo svjetlo-širi se na sve četiri strane, Sjeverno, Juzno, Istočno i Zapadno. Ne samo prema jednom pravcu" reče čovjek sav začuđen.
Dječak zaplaka: "Pa ako se ovo fizičko svijetlo-širi na sva četiri pravca tako da mi ti ne možeš reći prema kojem pravcu je okrenuto, pa šta onda očekuješ od Nur-us-Samawati-wal-Ard: Allah-Svijetlo Nebesa i Zemlje? Svijetlo na Svijetlu, Allah je okrenut u svim pravcima u svako vrijeme."
Rimljanin je ostao bez riječi i zapanjen da ovaj dječak odgovara na njegove izazove na takav način da on ne može da kaže bilo šta protiv dokaza. Zato je očajno želio da pokuša i njegovo zadnje pitanje. Ali prije nego što je to i uradio, dječak reče: "Čekaj! Ti onaj koji pita pitanja a ja sam onaj koji daje odgovore na ove izazove.
Pravedno je da ti siđeš dole gdje ja stojim a da se ja popnem gdje si ti sada, s ciljem da se i odgovor čuje jasno kao i pitanje."
Ovo je izgledalo razumno za Rimljanina, pa je sišao dole sa mjesta gdje je stajao a dječak je zauzeo platformu.
Onda je čovjek ponovio zadnje pitanje: "Reci mi, šta Allah radi u ovom trenutku?"
Dječak je ponosno odgovorio: "U ovom trenutku, kada je Allah pronašao na ovoj visokoj platformi lažljivca i onoga koji se ismijava Islamom, On je učinio da on siđe i spusti ga nisko. A što se tiče onoga koji vjeruje u Allahovu Jednoću, On ga je podigao gore i uspostavio Istinu. "Svaki dan On se zanima s nečim" /Ar-Rahman;29/
Rimljanin nije imao šta da kaže osim da ode i vrati se u svoju zemlju, poražen. Molimo Allaha da spusti Njegovu Milost i na našu Muslimansku djecu današnjice. Amin!
sedma:
osma:
treća:
Bilal, r.a., ispričao je: "U jednoj vrlo studenoj noći proučio
sam ezan za sabah-namaz, pa niko ne dođe. Opet sam proučio
ezan, ali niko ne dođe, pa me Vjerovjesnik, s.a.v.s., upita: 'Šta
im je?' Rekoh: 'Spriječila ih je studen!' Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
zamoli: 'Moj Allahu, otkloni od njih studen!' ' svjedočim da
sam ih potom vidio kako dolaze na sabah-namaz razhlađujući
se od vrućine', rekao je Bilal, r.a."
četvrta:
Sevban, r.a., prenosi da je jednom jerovjesnik, s.a.v.s.,
prisutne upitao: "Ko će mi garantirati jednu stvar ja ću mu
garantirati Džennet?" Sevban, r.a., je rekao: "Ja ću, o Allahov
Poslaniče!" Poslanik, s.a.v.s., reče: " nemoj ni od koga ništa
tražiti!" Tako se dešavalo da bi Sevbanu, r.a., ispao bič dok bi
sjedio na kamili, i on ni od koga ne bi tražio da mu ga doda,
nego bi sjahao sa kamile i uzeo ga sam.
peta:
• MUDRI MUSLIMANSKI DJEČAK • peta:
Prije mnogo godina, za vrijeme Tabi`ina (generacije poslije Ashaba), Bagdad je bio poznat po Islamu. Ustvari, to je bio glavni grad Islamske Imperije, a zbog velikog broja učenjaka koji su tamo živjeli, bio je i centar Islamskog znanja. Jednog dana, Vladar Rima je u to vrijeme poslao svog izaslanika u Bagdad sa tri izazova za Muslimane. Kada je glasnik stigao na domak grada, on je obavjestio Halifu da ima tri pitanja i da izaziva Muslimane da odgovore na njih.
Halifa je okupio sve učenjake u gradu i Rimski izaslanik se zatim se popeo na visoku platformu i rekao: "Došao sam sa tri pitanja. Ako odgovorite na njih, onda ću vam ostaviti veliku količinu imetka kojeg sam donio od kralja Rima". A što se tiče pitanja, ona su: "Šta je bilo tamo prije Allaha? U kojem smjeru je okrenut Allah? Šta Allah radi u ovom momentu?
Veliki izbor ljudi je šutio. U sredini ovih briljantnih učenjaka i studenata bio je čovjek posmatrač sa njegovim sinom. " O moj babo! Ja ću mu odgovoriti i ušutiti ga!" Rekao je dječak. Dječak je zatražio odobrenje od Halife da mu odgovori što mu je Halifa i odobrio.
Rimljanin se obratio mladom Muslimanu i ponovio njegovo prvo pitanje:
"Šta je bilo tamo prije Allaha?"
Dječak je upitao: "Znaš li da brojiš?"
"Da" reče čovjek.
"Onda broj od 10 pa nadole "Rimljanin je brojao nadole, "10.9.8..." sve dok nije došao do 1 i prestao da broji.
"A šta dođe prije 1" upita dječak.
"Nema ništa prije 1-to je to!" reče čovjek.
"Pa dobro, ako je jasno da poslije matematičkog jedan nema ništa, pa kako da onda očekuješ da ima nešto prije Jedinog koji je Potpuna Istina, Vječan, Oduvjek i Zauvjek?
Sada je čovjek bio iznenađen sa ovim direktnim odgovorom na koji nije mogao da odgovori bilo šta. Zato je upitao: "Onda mi reci, prema kojem pravcu je Allah okrenut?"
"Donesi svijeću i zapali je", reče dječak, "I reci mi prema kojem pravcu je okrenut plamen..?"
"Ali plamen je samo svjetlo-širi se na sve četiri strane, Sjeverno, Juzno, Istočno i Zapadno. Ne samo prema jednom pravcu" reče čovjek sav začuđen.
Dječak zaplaka: "Pa ako se ovo fizičko svijetlo-širi na sva četiri pravca tako da mi ti ne možeš reći prema kojem pravcu je okrenuto, pa šta onda očekuješ od Nur-us-Samawati-wal-Ard: Allah-Svijetlo Nebesa i Zemlje? Svijetlo na Svijetlu, Allah je okrenut u svim pravcima u svako vrijeme."
Rimljanin je ostao bez riječi i zapanjen da ovaj dječak odgovara na njegove izazove na takav način da on ne može da kaže bilo šta protiv dokaza. Zato je očajno želio da pokuša i njegovo zadnje pitanje. Ali prije nego što je to i uradio, dječak reče: "Čekaj! Ti onaj koji pita pitanja a ja sam onaj koji daje odgovore na ove izazove.
Pravedno je da ti siđeš dole gdje ja stojim a da se ja popnem gdje si ti sada, s ciljem da se i odgovor čuje jasno kao i pitanje."
Ovo je izgledalo razumno za Rimljanina, pa je sišao dole sa mjesta gdje je stajao a dječak je zauzeo platformu.
Onda je čovjek ponovio zadnje pitanje: "Reci mi, šta Allah radi u ovom trenutku?"
Dječak je ponosno odgovorio: "U ovom trenutku, kada je Allah pronašao na ovoj visokoj platformi lažljivca i onoga koji se ismijava Islamom, On je učinio da on siđe i spusti ga nisko. A što se tiče onoga koji vjeruje u Allahovu Jednoću, On ga je podigao gore i uspostavio Istinu. "Svaki dan On se zanima s nečim" /Ar-Rahman;29/
Rimljanin nije imao šta da kaže osim da ode i vrati se u svoju zemlju, poražen. Molimo Allaha da spusti Njegovu Milost i na našu Muslimansku djecu današnjice. Amin!
sedma:
Pored toga što je Omer, r.a., bio vrlo strog, predostrožan i
principijelan kada su u pitanju vjera i vjerski propisi, on je bio i
vrlo milostiv i brižan prema onima koji su to zaslužili. Kada bi se oči
većine ljudi sklopile, i zvijezde na nebu jako zasjale, Omer bi se
polahko iskrao iz svoje kuće tragajući za onima koji su slabi kako bi im
pomogao, za onima koji su siromašni kako bi im milostinju udijelio ili
za onima koji griješe kako bi ih opomenuo i savjet im uputio. Jedne
prilike dok je noću šetao medinskim ulicama, iz jedne kuće začuo se
dječiji plač. Približio se vratima kuće pa nakon što je pokucao, obratio
se majci djece rekavši: ”Allahova ropkinjo, zašto ti plaču djeca?”
”Plaču jer su gladna”, odgovori žena. ”A zbog čega si stavila vodu u
lonac da kuha na peći?”, opet upita Omer. ”Želim da pomisle da im
pripremam hranu kako bi lakše zaspali nadajući se večeri”, reče žena.
Omer tada zaplaka i plačući se zaputi u državnu blagajnu u kojoj je bilo
imetka namijenjenog za milostinju. Uzeo je poveliku vreću i u nju
stavio brašna, masla, datula, odjeće, i nešto kovanog novca sve dok se
vreća nije u potpunosti napunila. Zatim se obratio svome slugi po imenu
Eslem rekavši mu: ”Natovari mi ovo na leđa”, a Eslem reče: ”O
predvodniče pravovjernih, ja ću vreću odnijeti umjesto tebe”, što Omer
energično odbi i reče: ”Ja ću za njih biti pitan na ahiretu”, pa uze
vreću i zaputi se ka kući uplakane djece. Svojim rukama im je skuhao
kašu i svakom djetetu sipao hrane sve dok se nisu zasitili. Njegov sluga
Eslem, pripovijedajući kako je Omer kuhao kašu i puhao u vatru kako bi
je rasplamsao, rekao je: ”Vidio sam kako dim izlazi iz vršaka njegove
brade.” (El-Bidaje ven-nihaje, 7/136)
jedanaesta:
Jedne prilike je Harun er-Rešid, tadašnji vrhovni poglavar muslimana, tavafio oko Kabe kad se odnekud pred njim pojavio čovjek koji mu je rekao:
''O vladaru pravovjernih, želim ti se obratiti grubim i žestokim riječima, pa budi spreman da ih podneseš!'', a Harun er-Rešid mu uzvrati:
''Tvoj mi govor ne unosi radost, niti ukazuje počast. Uzvišeni Allah je poslao onoga ko je mnogo bolji od tebe onome koji je mnogo gori od mene, pa mu je naredio da mu se obrati lijepim i nježnim riječima'', aludirajući na Musaa, alejhis-selam, koga je Uzvišeni Allah poslao faraonu, tom bezgranično okorjelom oholniku i nevjerniku, ali mu je i pored toga naredio da mu on i njegov brat Harun upute sljedeće riječi: ''...pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!’''
(Taha, 44). (Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje, 10/217)
dvanaesta:
Jedne noći, Omer r.a., halifa, sjedio je u svojoj "kancelariji" i radio državne poslove.
Dolaze dvojica ljudi, sjedaju i pitaju da li mogu razgovarati.
Omer r.a. ih upita "Da li nešto vezano za državu ili privatno", na što ova dvojica odgovoriše da je privatno.
U tom momentu, Omer r.a. ugasi svijeću koja je gorila i upali svijeću koja je stojala do nje.
Jedan od ove dvojice upita "zašto ugasi jednu, a upali drugu svijeću ?", na što Omer r.a. odgovori:
"Svijeća koja je gorila je bila kupljena od državnih para i služi za državne poslove, ova koja sad gori je moja privatna koju sam donio za privatne stvari."
trinaesta:
Omer ibn El- Hattab, da je Allah njime zadovoljan, je postavio Se’ida ibn Amira za namjesnika Himsa.
Nije prošlo mnogo vremena a kod Omera, vladara muslimana, dođe delegacija stanovnika Himsa.
On im reče: “Napišite mi imena vaših siromaha, da im udijelim od imetka muslimana!“
Oni mu napisaše imena siromaha, a među njima bilo je i ime Se’ida ibn Amira.
Omer ih upita:“A ko je Se’id ibn Amir?“
Oni odgovoriše: “To je naš namjesnik!“
Omer upita:“Zar je vaš namjesnik siromašan?!“
Oni odgovoriše: “Da, tako nam AIlaha, znaju proći mnogi dani a da se u njegovoj kući ne potpali ni vatra.“
Omer zaplaka, a potom stavi hiljadu dinara u kesu i reče: “Dajte mu ovaj novac da ima od čega živjeti.“
Kada se delegacija vratila u Hims, dali su mu kesu, a Se’id reče: “Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti!“
Izgledao je kao da mu se desila neka nesreća. Njegova žena ga upita:“Šta se desilo? Da nije umro vladar muslimana?“
On odgovori: “Desilo se gore od toga, došao mi je dunjaluk da mi upropasti Ahiret!“
Ona reče: “Riješi se toga“, ali ona nije znala ništa o novcu.
On je upita: “Hoćeš li mi pomoći u tome?“
Ona odgovori: “Da.“
On nakon toga podijeli novac siromašnim muslimanima.
Nakon nekog vremena, Omer ibn EI- Hattab je posjetio Hims kako bi ispitao njihovo stanje. Susreo se sa stanovnicima Himsa i upitao ih o njihovom namjesniku, Se’idu ibn Amiru. Oni ga pohvališe, ali su se požalili na tri stvari kod njega, koje im se nisu dopadale.
Omer pozva Se’ida ibn Amira te ih sakupi zajedno i upita: “Na što se žalite kod vašeg namjesnika?“
Oni rekoše: “Tako nam AIlaha, ne izlazi pred ljude dok dan ne poodmakne!“
Omer pogleda u Se’ida i zatraži odgovor na to od njega, pa on reče: “Tako mi AIlaha, ne volim što ovo govorim, ali moja porodica nema slugu, pa ja zajedno s njima mijesim tijesto a onda čekam da nadođe, pa im ispečeni hljeb. Zatim abdestim i izađem pred ljude.“
Omer potom upita: “Na što se još žalite kod njega?“
Oni rekoše: “Naveče nikome ne odgovara!“
Se’id na to reče: “Tako mi Allaha, to mi, takođe, nije drago da obznanim, ali ja sam dan odredio za njih, a noć za Uzvišenog Allaha!“
Omer upita: “Na što se još žalite kod njega?“
Oni rekoše: “On ima dan u mjesecu, kada neće nikoga da primi!“
Omer upita: “Šta imaš reći na to, Se’ide?“
Se’id reče: “Nemam slugu koji bi mi oprao odjeću, a nemam drugu odjeću osim ove koja je na meni, pa toga dana perem odjeću i čekam da se ona osuši, a potom izlazim pred ljude krajem dana.“
Tada Omer reče: “Hvala Allahu, koji je učinio da ne pokvarim svoje mišljenje o tebi!”
četrnaesta:
Jedna žena je rekla: "Preselio mi je suprug, a ja imam 30 godina i petoro djece. Dunjaluk mi se pomračio. Plakala sam toliko da sam skoro vid izgubila. Oplakivala sam svoju sudbinu. Izgubila sam nadu. Briga me potpuno savladala i tuga prekrila. Djeca su mi mala. Nemamo dovoljno primanja. Štedljivo sam trošila ono malo novca što nam je muž ostavio. Jednom, dok sam bila u svojoj sobi, upalila sam radio i na Stanici Kur'ana Časnog čula kako predavač citira hadis Božijeg Poslanika s.a.v.s: "Ko bude učestalo tražio oprost, Allah će mu otkloniti svaku brigu i spasiti svake nedaće."
Nakon toga sam često činila istigfar. Naredila sam i djeci da to čine. Tako mi Allaha, prošlo je par mjeseci i našim brigama je došao kraj. Izgrađen je projekat na našem imanju, i data nam je naknada od nekoliko miliona. Pored toga, moj sin je postao najbolji učenik u regiji. Naučio je Kur'an napamet i ljudi su se počeli o njemu brinuti i čuvati ga. Naša kuća se ispunila dobrom. Život nam je postao ugodan. Allah je svu moju djecu uputio pravim putem. Otklonio mi je brigu, tugu i anksioznost. Postala sam najsretnija žena."
jedanaesta:
Jedne prilike je Harun er-Rešid, tadašnji vrhovni poglavar muslimana, tavafio oko Kabe kad se odnekud pred njim pojavio čovjek koji mu je rekao:
''O vladaru pravovjernih, želim ti se obratiti grubim i žestokim riječima, pa budi spreman da ih podneseš!'', a Harun er-Rešid mu uzvrati:
''Tvoj mi govor ne unosi radost, niti ukazuje počast. Uzvišeni Allah je poslao onoga ko je mnogo bolji od tebe onome koji je mnogo gori od mene, pa mu je naredio da mu se obrati lijepim i nježnim riječima'', aludirajući na Musaa, alejhis-selam, koga je Uzvišeni Allah poslao faraonu, tom bezgranično okorjelom oholniku i nevjerniku, ali mu je i pored toga naredio da mu on i njegov brat Harun upute sljedeće riječi: ''...pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!’''
(Taha, 44). (Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje, 10/217)
dvanaesta:
Jedne noći, Omer r.a., halifa, sjedio je u svojoj "kancelariji" i radio državne poslove.
Dolaze dvojica ljudi, sjedaju i pitaju da li mogu razgovarati.
Omer r.a. ih upita "Da li nešto vezano za državu ili privatno", na što ova dvojica odgovoriše da je privatno.
U tom momentu, Omer r.a. ugasi svijeću koja je gorila i upali svijeću koja je stojala do nje.
Jedan od ove dvojice upita "zašto ugasi jednu, a upali drugu svijeću ?", na što Omer r.a. odgovori:
"Svijeća koja je gorila je bila kupljena od državnih para i služi za državne poslove, ova koja sad gori je moja privatna koju sam donio za privatne stvari."
trinaesta:
Omer ibn El- Hattab, da je Allah njime zadovoljan, je postavio Se’ida ibn Amira za namjesnika Himsa.
Nije prošlo mnogo vremena a kod Omera, vladara muslimana, dođe delegacija stanovnika Himsa.
On im reče: “Napišite mi imena vaših siromaha, da im udijelim od imetka muslimana!“
Oni mu napisaše imena siromaha, a među njima bilo je i ime Se’ida ibn Amira.
Omer ih upita:“A ko je Se’id ibn Amir?“
Oni odgovoriše: “To je naš namjesnik!“
Omer upita:“Zar je vaš namjesnik siromašan?!“
Oni odgovoriše: “Da, tako nam AIlaha, znaju proći mnogi dani a da se u njegovoj kući ne potpali ni vatra.“
Omer zaplaka, a potom stavi hiljadu dinara u kesu i reče: “Dajte mu ovaj novac da ima od čega živjeti.“
Kada se delegacija vratila u Hims, dali su mu kesu, a Se’id reče: “Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti!“
Izgledao je kao da mu se desila neka nesreća. Njegova žena ga upita:“Šta se desilo? Da nije umro vladar muslimana?“
On odgovori: “Desilo se gore od toga, došao mi je dunjaluk da mi upropasti Ahiret!“
Ona reče: “Riješi se toga“, ali ona nije znala ništa o novcu.
On je upita: “Hoćeš li mi pomoći u tome?“
Ona odgovori: “Da.“
On nakon toga podijeli novac siromašnim muslimanima.
Nakon nekog vremena, Omer ibn EI- Hattab je posjetio Hims kako bi ispitao njihovo stanje. Susreo se sa stanovnicima Himsa i upitao ih o njihovom namjesniku, Se’idu ibn Amiru. Oni ga pohvališe, ali su se požalili na tri stvari kod njega, koje im se nisu dopadale.
Omer pozva Se’ida ibn Amira te ih sakupi zajedno i upita: “Na što se žalite kod vašeg namjesnika?“
Oni rekoše: “Tako nam AIlaha, ne izlazi pred ljude dok dan ne poodmakne!“
Omer pogleda u Se’ida i zatraži odgovor na to od njega, pa on reče: “Tako mi AIlaha, ne volim što ovo govorim, ali moja porodica nema slugu, pa ja zajedno s njima mijesim tijesto a onda čekam da nadođe, pa im ispečeni hljeb. Zatim abdestim i izađem pred ljude.“
Omer potom upita: “Na što se još žalite kod njega?“
Oni rekoše: “Naveče nikome ne odgovara!“
Se’id na to reče: “Tako mi Allaha, to mi, takođe, nije drago da obznanim, ali ja sam dan odredio za njih, a noć za Uzvišenog Allaha!“
Omer upita: “Na što se još žalite kod njega?“
Oni rekoše: “On ima dan u mjesecu, kada neće nikoga da primi!“
Omer upita: “Šta imaš reći na to, Se’ide?“
Se’id reče: “Nemam slugu koji bi mi oprao odjeću, a nemam drugu odjeću osim ove koja je na meni, pa toga dana perem odjeću i čekam da se ona osuši, a potom izlazim pred ljude krajem dana.“
Tada Omer reče: “Hvala Allahu, koji je učinio da ne pokvarim svoje mišljenje o tebi!”
četrnaesta:
Jedna žena je rekla: "Preselio mi je suprug, a ja imam 30 godina i petoro djece. Dunjaluk mi se pomračio. Plakala sam toliko da sam skoro vid izgubila. Oplakivala sam svoju sudbinu. Izgubila sam nadu. Briga me potpuno savladala i tuga prekrila. Djeca su mi mala. Nemamo dovoljno primanja. Štedljivo sam trošila ono malo novca što nam je muž ostavio. Jednom, dok sam bila u svojoj sobi, upalila sam radio i na Stanici Kur'ana Časnog čula kako predavač citira hadis Božijeg Poslanika s.a.v.s: "Ko bude učestalo tražio oprost, Allah će mu otkloniti svaku brigu i spasiti svake nedaće."
Nakon toga sam često činila istigfar. Naredila sam i djeci da to čine. Tako mi Allaha, prošlo je par mjeseci i našim brigama je došao kraj. Izgrađen je projekat na našem imanju, i data nam je naknada od nekoliko miliona. Pored toga, moj sin je postao najbolji učenik u regiji. Naučio je Kur'an napamet i ljudi su se počeli o njemu brinuti i čuvati ga. Naša kuća se ispunila dobrom. Život nam je postao ugodan. Allah je svu moju djecu uputio pravim putem. Otklonio mi je brigu, tugu i anksioznost. Postala sam najsretnija žena."
Nema komentara:
Objavi komentar